Struktura i prediktori samoprocjene kreativnosti kod srednjoškolaca

Ovog ću se puta osvrnuti na članak koji opisuje istraživanje u kojem je ispitana struktura samoprocjena kreativnosti i kreativnog ponašanja , kao i njihova povezanost s kognitivnim, konativnim i okolinskim faktorima. Autori ovog članka su D. Ljubotina, N. Juničić i V. Vlahović – Štetić.

Mnogi autori kreativnost definiraju kao sposobnost stvaranja nečega što je novo, originalno i vrijedno, odnosno što izaziva iznenađenje, što nije stereotipno i što izlazi iz uobičajenih načina razmišljanja. Kreativnost uključuje fleksibilnost, originalnost i osjetljivost prema idejama koje dopuštaju pojedincu da se odvoji od uobičajenih sljedova mišljenja te ih zamijeni novim i produktivnijim, pri čemu je važno da aktivnost ili uradak budu ne samo originalni već i primjereni problemu koji se stavlja pred osobu. Sternberg ( 1999. ) u svom pristupu inteligenciji pridaje veliku važnost kreativnosti te navodi da uključuje procese kreativne, analitičke i praktične inteligencije koje sačinjavaju tzv. Uspješnu inteligenciju. Kreativna inteligencija je sposobnost nadilaženja zadanog kako bi se stvorile nove i zanimljive zamisli, uočavanje i sinteza veza koje ostali ne mogu vidjeti.

Mjerenje i struktura kreativnosti

Postoje brojne metode za mjerenje kreativnosti. Hocevar i Bachelor ( 1989. ) navode osam pristupa mjerenja kreativnosti pri čemu razlikujemo: kognitivne testove, samoprocjene vlastitih kreativnih ponašanja i postignuća, biografske inventare, procjene kvalitete kreativnih uradaka, eminentivnost, mjerenje stavova i interesa, upitnike ličnosti te procjene kreativnog uratka od strane drugih osoba. Postoje još mnoge metode različitih autora no više o tome možete pročitati u izvornom članku da vas sada ne zamaram s previše informacija.

Divergentno mišljenje i kreativnost

Prema autorima divergentno je mišljenje u osnovi kreativnosti ali bitno je napomenuti da ih ne treba shvaćati kao sinonime. Divergentno mišljenje karakterizira pronalaženje raznovrsnih rješenja nekog zadanog problema pri čemu se u određenim slučajevima potiče kreiranje što raznovrsnijih odgovora koji zadovoljavaju neki zadani kriterij te koji su usmjereni prema novom i nepoznatom i karakteristični su za pojedinca.

Kreativnost i ličnost

Neki autori navode da ličnost objašnjava značajan dio varijance kreativnosti. Pokazalo se da su kreativne osobe rezervirane, dominantne, ozbiljne, osjetljive, samodovoljne i da ne obraćaju pažnju na pravila. Ovakvi ljudi su većinom otvoreniji prema iskustvima, manje savjesni i introvertniji.

Utjecaj nagrade na kreativno ponašanje

Važan aspekt u razvoju i perzistenciji kreativnosti predstavljaju nagrade i poticaji za takvo ponašanje iz okoline. Rezultati dosadašnjih istraživanja na ovu temu dosad su bili neusklađeni. Tako neki autori navode da su neki istraživači dobili rezultate koji upućuju na to da očekivanje nagrade kod sudionika smanjuje kreativnost. S druge strane drugi autori su pokazali da nagrada može povećati kreativnost.

Odnos kreatvinosti i školskog uspjeha

Ovaj je odnos ispitivan u brojnim istraživanjima. Getzels i Jackson ( 1962. ) su ustvrdili podjednako školsko postignuće visoko inteligentnih, a nekreativnih i prosječno inteligentnih, a visoko kreativnih učenika. Longitudinalna istraživanja ukazuju na to da su djeca s visokim rezultatima na testu inteligencije uspješnija od kreativnih u materinskom jeziku i matematici, a učenici s visokim rezultatima na testovima kreativnosti uspješniji su u umjetnosti, književnosti i društvenim aktivnostima izvan škole. Superiornost kreativnih učenika u izvannastavnim aktivnostima posebno je uočljiva kod starije djece. 

Dok neka istraživanja pronalaze vezu između školskih postignuća i kreativnosti druga pak tu vezu ne pronalaze ili ju pronalaze u malim količinama.

O istraživanju

Provdeno je na uzorku od ukuno 255 učenika drugih i trećih razreda srednje škole iz Zagreba. U upitniku su sudjelovali učenici Prirodoslovno – matematičke gimnazije, Jezične gimnazije, Opće gimnazije te Upravne i Birotehničke škole.

Korištena su dva instrumenta za samoprocjenu kreativnosti: upitnik samoprocjene kreativnog ponašanja i upitnik samoprocjene kreativnosti. Korišteni su i Baterija testova divergentnog mišljenja i upitnik otvorenosti prema iskustvima.

Upitnik se sastojao od opisa niza ponašanja koja u manjoj ili većoj mjeri karakterizira nastojanje da se proizvede nešto što je novo i originalno. Ispitanici su trebali pomoću tri stupnja ( 0 – nikada, 1 – jednom ili svega nekoliko puta, 2 – više puta ) procijeniti za svaku od navedenih aktivnosti koliko često se bavio/bavila svakom od njih. Upitnik je konstruirala N. Juničić.

Upitnik samoprocjene kreativnosti konsturuiran je posebno za ovo istraživanje. Sastoji se od 7 pitanja, a zadatak ispitanika je bio da pomoću 4 stupnja ( 1 – uopće se ne odnosi na mene, 4 – u potpunosti se odnosi na mene) procijene u kojoj mjeri pojedina tvrdnja opisuje njihovo ponašanje.

Baterija testova divergentnog mišljenja razvijena je 2012. , a autori su Ljubotina i Vlahović – Štetić. Cilj testa je mjerenje nekih od ključnih aspekata divergentnog mišljenja. Test se sastoji od 3 suptesta po 5 zadataka.

Suptestovi su:

1.       Suptest A – Test fluentnosti ideja ( cilj je navesti što više pojmova koji spadaju u neku kategoriju

2.       Suptest B – Test posljedica ( cilj je navesti što više posljedica za neki hipotetski događaj)

3.       Suptest c – Test rješavanja problema ( cilj je smisliti što više riješenja zadanog problema)

I što se upitnika otvorenosti prema iskustvima tiče cilj je na ljestvici od 5 stupnjeva ( 1 – potpuno netočno, 5 – potpuno točno) procijeniti neke svoje karakteristike.

Rezultati

Upitnik samoprocjene kreativnog ponašanja

Iz rezultata je vidljivo koje su domene kreativnog ponašanja najzastupljenije. Najzastupljenije je ponašanje koje karakterizira ručna izrada, slijede ponašanja vezana uz likovno izražavanje, zatim dramske aktivnosti, a na kraju ponašanja vezana uz glazbu i igru.

Upitnik samoprocjene kreativnosti

Opća je samoprocjena kreativnosti najviše povezana sa supskalom „ literarno – dramske kreacije “ dok je najmanje povezana sa supskalom „ izrada originalnih predmeta “.

Deskriptivna statistika za sve korištene varijable

Najveći je broj odgovora u prosjeku naveden u testu fluentnosti ideja.

Istraživanje je također i analiziralo u kojem stupnju okolina nagrađuje učeničko kreativno ponašanje, odnosno originalnost. Iznenađujuće je da najveći postotak učitelja nikada ili vrlo rijetko nagrađuje kreativnost. Testirajući ove rezultate dolazimo do činjenice da učenici veću podršku doživljavaju općenito u široj okolini nego od nastavnika.

Zaključak

Ovaj sam članak odabrala upravo zbog dijela u kojem se provjerava na koji način i u kojoj mjeri učitelji ( što ću i ja jednog dana postati) vrednuju učeničku kreativnost. Rezultati su me iznenadili, tužna je činjenica da je poticanje od strane nastavnika i škole značajno manje od poticanja okoline.

Ovo istraživanje upućuje na to da bi nastavnici i obrazovni sustav trebali u većoj mjeri prepoznavati, poticati i nagrađivati kreativne oblike ponašanja. Kako bi prema vašem mišljenju budući, ali i sadašnji učitelji trebali gledati na kreativnost? Trebaju li je podržavati ili ubijati?

Više o ovoj temi možete pronaći na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=219507

                                                                                                 

Učestalost vršnjačkog nasilja s obzirom na obilježja adolescenata i doživljeno nasilje u obitelji

Vršnjačko je nasilje tema s kojom se danas susrećemo na dnevnoj bazi. Postoji velik broj preglednih i stručnih radova te priručnika i knjiga na ovu temu no ipak nešto manji broj izvornih znanstvenih članaka koji nastaju kao rezultat provedenih istraživanja. Olweus (1998) definira ključne odrednice koje su potrebne da bi se ponašanje moglo nazvati vršnjačkim zlostavljanjem. Ponajprije je potrebno da se takvo ponašanje ponavlja i traje određeno vrijeme, potrebno je postojanje nerazmjera moći između počinitelja i žrtve, i zadnje je potrebno da postoji namjera počinitelja da nanese štetu žrtvi.

Kada govorimo o nasilju važno je spomenuti da postoji nekoliko vrsta, to su: fizičko, verbalno i relacijsko nasilje (nasilje kroz odnose). Postoji i takozvano kulturalno nasilje (vrijeđanje na temelju nacionalnosti, religijske pripradnosti ili rase). U novije se vrijeme također javlja i takozvani cyberbullying tj. Elektroničko nasilje.

Da bi se uzroci i posljedice uključenosti u vršnjačko nasilje dublje istražili te bolje razumjeli brojna istraživanja navode različite uloge u nasilju, stoga razlikujemo: počinitelje, žrtve, počinitelje žrtve i neuključene.

Vršnjačko nasilje i nasilje u obitelji

Sudeći prema brojnim istraživanjima moguće je pretpostaviti da je nasilno ponašanje naučeno tj. Da nasilje koje djeca doživljavaju u obitelji ili mu svjedoče dovodi do toga da nauče da je takvo ponašanje nešto pozitivno te da je to prihvatljiv način rješavanja sukoba.

Vršnjačko je nasilje tema kojom su se istraživači u Hrvatskoj počeli baviti. No ta istraživanja daju većinom nekonzistentne pa čak i kontradiktorne rezultate. Stoga su daljna istraživanja potrebna.

Upravo zato N. Sušac, M. Ajduković i I. Rimac provode svoje istraživanje. Četiri su glavna cilja istraživanja: ispitati kolika je uključenost djece u dobi od 11, 13 i 16 godina u vršnjačko nasilje, ispitati rodne i dobne razlike u činjenju i doživljavanju vršnjačkog nasilja, ispitati povezanost vršnjačkog nasilja s procjenom SES-a ( socio-ekonomskog statusa) obitelji te ispitati odnos vršnjačkog nasilja i doživljavanja istog u obitelji.

U istraživanju su sudjelovala djeca u dobi od 11, 13 i 16 godina tj. Redoviti polaznici 5. i 7. razreda osnovne te 2. razreda srednje škole iz cijele Hrvatske. Sudjelovalo je ukupno 1132 učenika 5. razreda osnovne škole, 1144 učenika 7. razreda osnovne škole te 1194 učenika 2. razreda srednje škole. Istraživanje je provedeno kao dio međunarodnog istraživačkog projekta „ BECAN – Epidemiološko istraživanje zlostavljanja i zanemarivanja djece. “

Rezultati istraživanja:

Uočene su razlike među rezultatima dobivenim za pojedine dobne skupine, stoga su u članku rezultati prikazani prema dobnim skupinama.

Prvi problem – Uključenost djece u vršnjačko nasilje

Neuključene djece ima najviše, slijede žrtve i počinitelji žrtve te na kraju počinitelji. Zanimljivo je da broj neuključene djece pada s dobi, dok broj počinitelja raste. Također udio žrtvi raste od 5. do 7. razreda, a zatim opada do 2. razreda srednje škole.

Drugi problem – Rodne i dobne razlike u činjenju i doživljavanju vršnjačkog nasilja

U 5. razredu osnovne škole podjednak je udio dječaka i djevojčica u svim skupinama te se razlike pojavljuju tek u 7. razredu gdje su djevojčice češće žrtve i počinitelji žrtve, a dječaci češće počinitelji.

Treći problem – Povezanost vršnjačkog nasilja s procjenom SES-a u obitelji

Među djecom koja doživljavaju nasilje ima veći udio onih koji imaju ispodprosječan materijalni status, dok među počiniteljima ima više onih koji su iznadprosječnog materijalnog statusa.

Četvrti problem – Odnos vršnjačkog nasilja i doživljavanja nasilja u obitelji

Rezultati pokazuju da su djeca neuključena u vršnjačko nasilje u značajno manjem udjelu u odnosu na ostale skupine bila izložena nasilju u obitelji. 

Pokazalo se da su rezultati istraživanja u skladu s ranije postavljenim hipotezama. Najvažnija stvar koju sam u ovom članku pročitala je zasigurno činjenica da uključenost djece u vršnjačko nasilje raste s dobi, točnije ono raste u višim razredima osnovne i nižim razredima srednje škole nakon čega opada.

 U članku su također navedeni i mogući razlozi koji dovode do dobivenih rezultata. Naime, moguće je da su djeca zbog svog niskog SES-a mete nasilnog ponašanja te da zbog manjeg pristupa različitim resursima imaju slabije razvijene socijalne vještine što ih i čini žrtvama. Činjenica je da socio-ekonomski problemi dovode do većeg stresa kod roditelja što pak dovodi do različitih obiteljskih problema, a kasnije i do nasilja u obitelji.

Ovime bih završila svoj osvrt na članak te pitala svoje čitatelje: Mislite li i vi da slabiji socio-ekonomski status vodi ka nasilju ili ovdje ulogu igraju i neki drugi činitelji?

 Više o ovoj temi možete pronaći na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=238589