četvrtak, 26. siječnja 2017.

Učestalost vršnjačkog nasilja s obzirom na obilježja adolescenata i doživljeno nasilje u obitelji

Vršnjačko je nasilje tema s kojom se danas susrećemo na dnevnoj bazi. Postoji velik broj preglednih i stručnih radova te priručnika i knjiga na ovu temu no ipak nešto manji broj izvornih znanstvenih članaka koji nastaju kao rezultat provedenih istraživanja. Olweus (1998) definira ključne odrednice koje su potrebne da bi se ponašanje moglo nazvati vršnjačkim zlostavljanjem. Ponajprije je potrebno da se takvo ponašanje ponavlja i traje određeno vrijeme, potrebno je postojanje nerazmjera moći između počinitelja i žrtve, i zadnje je potrebno da postoji namjera počinitelja da nanese štetu žrtvi.

Kada govorimo o nasilju važno je spomenuti da postoji nekoliko vrsta, to su: fizičko, verbalno i relacijsko nasilje (nasilje kroz odnose). Postoji i takozvano kulturalno nasilje (vrijeđanje na temelju nacionalnosti, religijske pripradnosti ili rase). U novije se vrijeme također javlja i takozvani cyberbullying tj. Elektroničko nasilje.

Da bi se uzroci i posljedice uključenosti u vršnjačko nasilje dublje istražili te bolje razumjeli brojna istraživanja navode različite uloge u nasilju, stoga razlikujemo: počinitelje, žrtve, počinitelje žrtve i neuključene.

Vršnjačko nasilje i nasilje u obitelji


Sudeći prema brojnim istraživanjima moguće je pretpostaviti da je nasilno ponašanje naučeno tj. Da nasilje koje djeca doživljavaju u obitelji ili mu svjedoče dovodi do toga da nauče da je takvo ponašanje nešto pozitivno te da je to prihvatljiv način rješavanja sukoba.
Vršnjačko je nasilje tema kojom su se istraživači u Hrvatskoj počeli baviti. No ta istraživanja daju većinom nekonzistentne pa čak i kontradiktorne rezultate. Stoga su daljna istraživanja potrebna.

Upravo zato N. Sušac, M. Ajduković i I. Rimac provode svoje istraživanje. Četiri su glavna cilja istraživanja: ispitati kolika je uključenost djece u dobi od 11, 13 i 16 godina u vršnjačko nasilje, ispitati rodne i dobne razlike u činjenju i doživljavanju vršnjačkog nasilja, ispitati povezanost vršnjačkog nasilja s procjenom SES-a ( socio-ekonomskog statusa) obitelji te ispitati odnos vršnjačkog nasilja i doživljavanja istog u obitelji.


U istraživanju su sudjelovala djeca u dobi od 11, 13 i 16 godina tj. Redoviti polaznici 5. i 7. razreda osnovne te 2. razreda srednje škole iz cijele Hrvatske. Sudjelovalo je ukupno 1132 učenika 5. razreda osnovne škole, 1144 učenika 7. razreda osnovne škole te 1194 učenika 2. razreda srednje škole. Istraživanje je provedeno kao dio međunarodnog istraživačkog projekta „ BECAN – Epidemiološko istraživanje zlostavljanja i zanemarivanja djece. “

Rezultati istraživanja:


Uočene su razlike među rezultatima dobivenim za pojedine dobne skupine, stoga su u članku rezultati prikazani prema dobnim skupinama.

Prvi problem – Uključenost djece u vršnjačko nasilje

Neuključene djece ima najviše, slijede žrtve i počinitelji žrtve te na kraju počinitelji. Zanimljivo je da broj neuključene djece pada s dobi, dok broj počinitelja raste. Također udio žrtvi raste od 5. do 7. razreda, a zatim opada do 2. razreda srednje škole.

Drugi problem – Rodne i dobne razlike u činjenju i doživljavanju vršnjačkog nasilja

U 5. razredu osnovne škole podjednak je udio dječaka i djevojčica u svim skupinama te se razlike pojavljuju tek u 7. razredu gdje su djevojčice češće žrtve i počinitelji žrtve, a dječaci češće počinitelji.

Treći problem – Povezanost vršnjačkog nasilja s procjenom SES-a u obitelji

Među djecom koja doživljavaju nasilje ima veći udio onih koji imaju ispodprosječan materijalni status, dok među počiniteljima ima više onih koji su iznadprosječnog materijalnog statusa.

Četvrti problem – Odnos vršnjačkog nasilja i doživljavanja nasilja u obitelji

Rezultati pokazuju da su djeca neuključena u vršnjačko nasilje u značajno manjem udjelu u odnosu na ostale skupine bila izložena nasilju u obitelji. 


Pokazalo se da su rezultati istraživanja u skladu s ranije postavljenim hipotezama. Najvažnija stvar koju sam u ovom članku pročitala je zasigurno činjenica da uključenost djece u vršnjačko nasilje raste s dobi, točnije ono raste u višim razredima osnovne i nižim razredima srednje škole nakon čega opada.

 U članku su također navedeni i mogući razlozi koji dovode do dobivenih rezultata. Naime, moguće je da su djeca zbog svog niskog SES-a mete nasilnog ponašanja te da zbog manjeg pristupa različitim resursima imaju slabije razvijene socijalne vještine što ih i čini žrtvama. Činjenica je da socio-ekonomski problemi dovode do većeg stresa kod roditelja što pak dovodi do različitih obiteljskih problema, a kasnije i do nasilja u obitelji.





Ovime bih završila svoj osvrt na članak te pitala svoje čitatelje: Mislite li i vi da slabiji socio-ekonomski status vodi ka nasilju ili ovdje ulogu igraju i neki drugi činitelji?


 Više o ovoj temi možete pronaći na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=238589

Broj komentara: 25:

  1. Pozdrav!
    Mogu povezati problem slabijeg socio-ekonomskog statusa sa pojavom nasilja. Činjenica je da su većinom počinitelji nasilja djeca " bogatih roditelja" koja zadirkuju one siromašnije jer ne nose naprimjer markiranu odjeću i mnoge druge stvari. No ne treba zaboraviti ni na nasilje na osnovi različite nacionalnosti ili religije. Stoga smatram da slabiji socio-ekonomski status nije jedini činitelj koji vodi nasilju.

    OdgovoriIzbriši
  2. Zaista zanimljiva tema. Slažem se da su češće napadana djeca slabijeg socio-ekonomskog statusa, ali mislim da to nije glavni uzrok vrijeđanja. Vrlo dobro se sjećam jedne djevojčice iz osnovne škole koja je dolazila iz bogate obitelji, ali svejedno nije bila prihvaćena od svojih vršnjaka.

    OdgovoriIzbriši
  3. Bok,
    Odlucila sam se nadovezati na ovu temu jer takoder smatram da je ona danas nazalost postala nesto o cemu zbilja treba pricati jer je toliko rasirena po skolama da je to zbilja zabrinjavajuce.Slazem se s tvrdnjom da socio-ekonomski utjecaj ima veze sa zlostavljanjem.Svakodnevno mozemo vidjeti I na televiziji a I u okolini diskriminacije na temelju nekih nejednakosti,iz tog razloga smatram da I ova financijska nejednakost takoder moze biti izvor nekog oblika nasilja nad pojedincem.Medutim,smatram da to definitivno nije jedini uzrok.Djeca uce od svojih roditelja stoga naravno ukoliko u kuci nije "dobra" situacija ni to dijete ne odrasta u normalnim odnosno zdravim uvijetima stoga ni samo ne zna kako se ponasati.Ukoliko dijete ima cak problema u kuci tipa svakodnevne svade medu roditeljima ili cak nesto gore nazalost se navikne na takvu situaciju I takav nacin te ga I samo primjenjuje u svom zivotu.Takoder se slazem sa cinjenicom da smo.mi svi rodeni kao "tabula rasa" stoga postajemo ono u sto nas zapravo odgoj I okolina oblikuje.Kao ideju dala bih da se u samu skolu pa mozda cak I vrtice uvedu radionice vezane uz ovo jer svijet danas nam pokazuje da bi institucije danas osim obrazovnog definitivno trebale provoditi I odgojne programe.Tada bi mozda svijet bio bolje mjesto.

    OdgovoriIzbriši
  4. Nadovezao bi se na komentar gospodicne ispred. Djeca sve vise sudjeluju u nasilju, bilo to radi socio-ekenomskih razloga izgleda pa cak i ako nemaju smisao za humor isti kao svoj vrsnjaci.
    I ono sto je receno slazem se za uvodenje nekih radionica jos od ranije dobi. Nasilje je ozbiljan problem u usponu i treba nesto poduzeti i to hitno.
    Usput super clanak.

    OdgovoriIzbriši
  5. Smatram da to ovisi o prosvjećivanju roditelja djece neovisno o statusu. Jer dijete neće osuđivat nekoga ovisno o rasi/nacionalnosti/statusa ako mu nije drugačije rečeno/nametnuto.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U potpunosti se slažem, naime dijete je slika svojih roditelja i ako netko može usmjeriti dijete na pravi put to su zasigurno roditelji.

      Izbriši
  6. Mislite li i vi da slabiji socio-ekonomski status vodi ka nasilju ili ovdje ulogu igraju i neki drugi činitelji?

    Može ali i ne mora, ima i drugih čimbenika poput odgoja djece jer se u principu nauči mrziti druge vidjevši od strane roditelja ili vršnjaka...
    Ima mnogo razloga.

    Odličan članak/esej.

    OdgovoriIzbriši
  7. Posto sam nedavno zavrsila srednju skolu, smatram da sam dobro upoznata sa stanjem u srednjim skolama. Iako prevladava nasilje "bogatasa" prema siromasnoj djeci, mislim da je najveci razlog zlostavljanja bilo kakvo odskakanje od normi drustva. Stoga mislim da socijalno - ekonomski status nije jedini uzrok vrsnjackog nasilja.

    OdgovoriIzbriši
  8. Pozdrav!
    Moram priznat da me tema vrlo zaintrigirala jer sam i sama tokom školovanja bila svjedokom takve vrste nasilja. Osim socio-ekonomskog nasilja rekla bih da je u našim školama uvelike prisutna i rasna diskriminacija koja je često povezana sa socijalnim statusom. Nažalost, nasilje je sve više prisutno po školama što prema meni predstavlja veliki problem o kojem bi se trebalo više diskutirati. Smatram da su djeca ogledalo roditelja te da socio – ekonomski status nebi trebao biti uzrok nasilja kod dobro odgajane djece, dakako tu veliku ulogu igraju i nastavnici i školski psiholozi s obzirom da je škola djeci drugi dom. Od rane dobi treba sa djetetom raditi i usaditi im prave vrijednosti te ih naučiti da ne sude knjigu prema koricama.

    OdgovoriIzbriši
  9. Socio-ekonomski status svakako moze dovesti do pojave nasilja medu vrsnjacima. Mogli smo i sami svjedociti tome kako se bogatije' dijete ponasa prema onom 'siromasnijem' kao da je manje vrijedno jer primjerice nema najpoznatiju modnu marku odjece.
    Sve cesce se mozemo susretati sa nasiljem u skolama, koje bi kao mjesto nulte tolerancije na nasilje, trebale svakodnevno upozoravati na posljedice nasilja. Isto tako smatram kako sve potjece iz obitelji, dijete nece samo po sebi postati nasilno. Sve je stvar odgoja.

    OdgovoriIzbriši
  10. Smatram da socio-ekonomski status moze biti uzrocnik nasilja medu djecom. Djeca koja osuđuju/ne prihvacaju siromasniju djecu su jednostavno odraz svojih roditelja koji im nisu ukazali na drugacije.

    OdgovoriIzbriši
  11. Smatram da loše stanje u obitelji utječe na dječje ponašanje jer najčešće u takvim situacijama djeca se ne naviknu na normalno okruženje roditelja koji rade i bore se za njih već su uz siromaštvo zakinuti ljubavlju i pažnjom. Ne mora značiti da je tako kod svih, ali ima slučaja. Naravno, učitelji bi trebali uvidjeti ponašanja takve djece i pomoći im u obrazovanju i odrastanju. Također, socijalne ustanove trebale bi biti upućene u stanja takve djece koja nisu kriva za to i pomoći im da se izvuku iz takve situacije i lošeg okruženja.

    OdgovoriIzbriši
  12. Smatram da ima više čimbenika imaju utjecaj na nasilničko ponašanje, te je slabiji socio-ekonomski status samo jedna mala karakteristika koja može, ali i ne mora pridonositi pojačanju takvog ponašanja.

    OdgovoriIzbriši
  13. Slabi socio-ekonomski status ne mora imati utjecaja na nasilničko ponašanje, ali definitivno dovodi pojedinca u situacije gdje bi se nasilničko ponašanje moglo manifestirati.

    OdgovoriIzbriši
  14. S razvitkom novih tehnologija dolazi do sve češćeg cyber bullying-a. Slabiji socio-ekonomski status ne mora značiti i moguće nasilje u obitelji.

    OdgovoriIzbriši
  15. Nasilje je sve veći problem u današnjem svijetu i trebamo se potruditi kako bi ga iskorjenili. Mnogo čimbenika utječe na nasilje nad djecom primjerice alkoholizam u obitelji, psihološko zdravlje i slično. Socioekonomski status zasigurno je jedan od čestih uzroka nasilja nad djecom. Ono se najčešće očituje u nasilju među djecom gdje su žrtve djeca čije obitelji imaju niži socio ekonomski status. Svaki roditelj treba svoju djecu podučiti da su sva djeca jednaka i da ona koja imaju niži socio ekonomski status nisu manje vrijena.

    OdgovoriIzbriši
  16. Socio-ekonomski status ne mora nužno dovesti do nasilničkog ponašanja, ali mislim da ima neki utjecaj i povećava mogućnost pojave nasilja. Takvo ponašanje je izbor i mislim da nema opravdanja za to ili okolnosti koje bi umanjile krivicu takve osobe.

    OdgovoriIzbriši
  17. Socio-ekonomski status može ali ne mora dovesti do agresivnog ponašanja. Tek kada u ''igru'' dođu neki drugi činitelji dijete postaje agresivno. Svako dijete je različito, u svakom je drugačije raspodijeljen osječaj za dobro i loše. Ako dijete uviđa da je nasilje loše on neće postati agresivan čak ni kada se prema njemu ponašaju agresivno.

    OdgovoriIzbriši
  18. Smatram da je slabiji socioekonomski status samo jedan od niza čimbenika koji utječu na pojavu nasilja a koje su sve usko povezane. Brojna istraživanja pokazuju da je stopa nasilnih zločina veća u siromašnijim dijelovima grada, tako da definitivno treba obratit pozornost na načine kojim bi se to moglo riješit.

    OdgovoriIzbriši
  19. Mislim da socijalni status nema nikakve veze I da su to babske price.

    OdgovoriIzbriši
  20. Socio-ekonomski status je samo jedan od mnogih razloga zašto djeca vrše nasilje nad drugom djecom. Ali istina je da djeca sa manje prilika u životu su skloniju vršenju nasilja ili bivanju žrtve nasilnoga ponašanja.

    OdgovoriIzbriši
  21. Mislim da socijalni status može imati veze, no ipak iza toga stoji mnogo više činitelja.

    OdgovoriIzbriši
  22. Smatram da socio-ekonomski status može imati veze s nasilničkim ponašanjem a i ne mora. Svakodnevno čujemo priče kako je imućnije dijete zadirkivalo ono siromašnije. A s druge strane, smatram da je sve u odgoju. Dijete može imati sve što poželi ali bitno je da shvaća da nemaju svi iste mogućnosti i da to nije razlog za ruganje i nepoštovanje.

    OdgovoriIzbriši
  23. Ja sam bila žrtva vršnjačkog nasilja koje nije bilo povezano sa socio-ekonomskim statusom mene i mojih roditelja već nasilnika. Nije imao doma pravu priliku učiti se bontonu, manirama i pozitivnom ponašanju, već su mu svi od rodbine završili u zatvoru radi krađe, šverc komerca i još drugih stvari. Vršnjačko nasilje je više igra moći i to one psihičke više nego one fizičke, jer masnica će zacijeliti ali riječi uvijek ostanu i urežu se. Na žalost neke od njih nosim i ja sa sobom još uvijek

    OdgovoriIzbriši