Osvrt na članak autorica Martan, V., Skočić
Mihić S., Puljar, A. (2016.). Nastavne strategije učitelja u poučavanju učenika
sa specifičnim teškoćama učenja
Članak dostupan na: Martan, V., Skočić Mihić, S., Puljar A. (2016.). Nastavne strategije učitelja u poučavanju učenika sa specifičnim teškoćama učenja
Potrebno je modificirati uobičajene načine poučavanja upravo zbog toga što učenici sa specifičnim teškoćama učenja (STU), usprkos dobrim kognitivnim sposobnostima, iskazuju znatne teškoće u temeljnim obrazovnim vještinama. Izabrala sam rad čiji je cilj bio utvrditi učestalost korištenja određenih nastavnik strategija i postupaka učitelja u poučavanju ovih učenika. Izabrala sam ovaj članak jer smatram da nam on može pomoći u našem budućem poslu. Mi kao učitelji susretati ćemo se kroz svoj rad sa ovakvom djecom te ćemo im osiguravati dodatno vrijeme za pisane radove, pružati im pomoć, ali isto tako i poticati ostale učenike da im pomažu.
UVOD
Specifične teškoće učenja generički su termin
za teškoće čitanja, pisanja i računanja koje ometaju svladavanje akademskih
vještina i znatno utječu na uspjeh, a traju duže od 6 mjeseci (DSM-5, 2010).
Najčešća i najistraženija specifična teškoća
učenja je disleksija. Iako obuhvaća
odstupanja koja djetetu stvaraju ozbiljne teškoće u ovladavanju čitanjem i
pisanjem, sve češće se opisuje kao različitost uvjetovana neurobiološkom
podlogom. Uz probleme u čitanju i pisanju, kod mnogih učenika s disleksijom
prisutne su i teškoće u svladavanju matematičkih vještina i koncepata.
Važno je napomenuti da djeca s disleksijom često posjeduju brojne „jake“ strane kao što su kreativnost, višedimenzionalno razmišljanje u slikama, maštovitost, radoznalost, intuitivnost i spretnost u rješavanju problema. Stoga, odrasle osobe sa disleksijom mogu biti veoma uspješne iako su u školskoj dobi zaostajale za vršnjacima.
Važno je napomenuti da djeca s disleksijom često posjeduju brojne „jake“ strane kao što su kreativnost, višedimenzionalno razmišljanje u slikama, maštovitost, radoznalost, intuitivnost i spretnost u rješavanju problema. Stoga, odrasle osobe sa disleksijom mogu biti veoma uspješne iako su u školskoj dobi zaostajale za vršnjacima.
Većina školskih postignuća obuhvaća govor i jezik te čitanje i pisanje, te o njima ovise postignuća učenika. Upravo usvajanje tih vještina predstavlja problem učenicima sa STU-om.
Što se našeg budućeg posla tiče, u poučavanju
učenika sa STU-om važno je da svaki učitelj stvori strategije koje su praktične
i korisne, ali i u balansu s potrebama ostalih u razredu. Važno je učenicima sa
STU-om dati „jednake šanse“, a ne nepravednu prednost.
Važno je učenicima sa STU-om pružiti
alternativne načine usvajanja znanja kako bi oni mogli kompenzirati oštećene
kanale obrade pisanog materijala, stoga je potrebno da učitelji koriste takve
metode poučavanja i stvore okruženje za učenje koje će dovesti do napretka.
Cilj istraživanja koje sam odabrala je bio
utvrditi učestalost primjene nekih nastavnih strategija i postupaka učitelja u
poučavanju učenika sa STU-om te utvrditi postoje li razlike u učestalosti
njihova korištenja u odnosu na pojedina sociodemografska obilježja i druge
nezavisne varijable.
METODA
Uzorak
Istraživanje je provedeno na uzorku od 109
osnovnoškolskih učiteljica i učitelja. Važno je spomenuti da je 45% učitelja
slušalo kolegij o poučavanju učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, a
20,2% ima volontersko iskustvo u radu s njima. Većina je učitelja radila s
učenicima sa STU-om.
Mjerni instrument
Za potrebe ovog istraživanja korištena je
Skala strategija poučavanja učenika sa specifičnim teškoćama učenja autora
Yuena, Westwooda i Wonga, prevedena je i prilagođena istraživanju. Učitelji su
procjenjivali učestalost primjene pojedinih nastavnih strategija na skali
Likertova tipa (1 uopće ne, 2 rijetko, 3 povremeno, 4 često,
5 svakodnevno). Prilagođena inačica upitnika sadrži petnaest inačica od kojih
osam čestica opisuje opću podršku u pristupu i poučavanju učenika, a sedam
čestica opisuje specifične metode rada, nastavna sredstva i pomagala.
Rezultati
Rezultati pokazuju da učitelji u najmanjoj
mjeri izrađuju nastavne materijale za učenike sa STU-om uz pomoć logopeda i
drugih stručnih suradnika. Dok je najčešće korištena strategija omogućavanje
dodatnog vremena učenicima sa STU-om za pisane radove. Učitelji učenicima sa
STU-om često pružaju neposredne pomoći tijekom sata, potiču druge učenike da im
pomažu, pružaju im više mogužnosti za sudjelovanje u nastavi kako bi osjetili
da i oni pridonose, daju prednost usmenom provjeravanju, zadaju manje zadataka
ili vježbi s manje čitanja ili pisanja, potiču druge učenike da im pomažu pri
zadatcima ili domaćoj zadaći, češće surađuju sa roditeljima te djece, pomažu im
da nastavni materijal samostalno podijele na razumne dijelove te prije ispita
provjeravaju razinu usvojenosti vještine čitanja i pisanja. Tek povremeno za
učenike sa STU-om pronalaze i koriste jednostavnije knjige i zadaju im zadaću različitu
od one koju zadaju ostalima.
Na osnovi rezultata formirane su dvije
subskale upitnika: Skala opće podrške u pristupu i poučavanju i Skala
specifičnih nastavnih metoda, sredstava i pomagala. Među njima je utvrđena i
pozitivna povezanost; učitelji koji u većoj mjeri pružaju opću podršku u
pristupu i poučavanju učenicima sa STU-om, više se koriste i specifičnim
nastavnim metodama, sredstvima i pomagalima.
ZAKLJUČAK
Ovo je istraživanje dalo uvid u učestalost
primjene različitih nastavnih strategija u poučavanju učenika sa STU-om, kao i
doprinos koji obrazovanje, iskustvo i određene kompetencije učitelja imaju u
korištenju primjerenih nastavnih strategija. Učitelji učestalije pružaju opću
podršku u pristupu i podučavanju učenicima sa STU-om kroz dodatno vrijeme
osigurano za pisane radove, više neposredne pomoći i uključivanje drugih
učenika u pružanje pomoći. Ova vrsta podrške ovisi o učitelju i njegovim
sposobnostima upravljanja razredom.
Iako dobiveni rezultati pokazuju da učitelji
primjenjuju različite strategije u poučavanju učenika sa STU-om, pri njihovoj
interpretaciji potreban je oprez s obzirom na ograničenja istraživanja. Nedostaci
su to što bi uzorak trebao biti veći i reprezentativniji, moguće je da su
učitelji dali socijalno poželjne odgovore..
Smatram da se iz ovog istraživanja lijepo može
uočiti spremnost učitelja na pružanje podrške učenicima sa STU-om. Problem je
jedino što u većini slučajeva učenici sa STU-om dobivaju odgovarajuću podršku
tek onda kada vidljivo zaostaju za ostalim učenicima te može doći do ozbiljnih
teškoća u učenju, ali i strahova i opterećenosti školskim neuspjehom.
Znate li vi možda nekoga sa specifičnim
teškoćama učenja? Je li ta osoba išla s vama u razred ili ste joj možda
pomagali u učenju? Što mislite da li se učitelji dobro odnose prema njima, rade
li ono što je potrebno? Imate li vi neki primjer?
Ima jedan primjer ucenik iz moje skole..imao je problema s hiperaktivnoscu te je bio I na lijekovima. Ucitelji se nisu dobro ophodili prema njemu. U glavnom bi vikali na njega ye bi on uzvratio istom mjerom ili gorom. To se lose odrazilo na cijeli razred.
OdgovoriIzbrišiKada sam išla od 1.-4. razreda jedna moja prijateljica imala je velikih poteškoća s čitanjem što je uvelike utjecalo na njeno učenje. Učiteljica se dobro odnosila prema njoj. Dodatno ju je poučavala vještinama čitanja, a i njena majka joj je puno pomogla.
OdgovoriIzbrišiU svom školovanju susrela sam se sa djetetom sa poteškoćama u učenju. Dječak je imao mentalnu retardaciju te je ponekad na satu znao ''maltretirati'' učenike tako da im je uzimao stvari i bacao ih na pod ili ih čupao za kosu. Učitelji su se prema njemu odnosili na najbolji mogući način ali nakraju je bio ispisan iz škole jer je smetao drugim učenicima. Tijekom nastave je dječak imao asistenta koji mu je pomagao i također su mu učenici nekada pomagali.
OdgovoriIzbrišiSmatram da učeniku koji ima poteškoće i ne može savladati program škola treba omogućiti asistenta koji će dodatno snjim raditi jer učitelj koji u razredu ima jos 20 djece ne moze prilagoditi program samo jednoj osobi.. isto tako smatram da učitelj takvog učenika ne treba omaložavat već nastojati da učenika potiče u razvoju njegovih talenata i interesa
OdgovoriIzbrišiSmatram da ukoliko neki razred ima STU učenika, trebalo bi se prilagoditi cijeli nastavni program. Na način da i ostali imaju mogućnost alternivnih učenja jer pojedinci ne uče na jednake načine. Kroz taj način svakome bi se omogučilo izražavanje kroz različite načine učenja i nikoga se ne bi odvajalo iz cjeline koju čini razred.
OdgovoriIzbrišiImala jednog učenika s poteškoćama u učenju u razredu i učitelji se nisu lijepo odnosili prema njemu već su mu otežavali školovanje. Učitelj se ne može prilagođavati jednom učeniku, ali mislim da bi takav učenik trebao dobiti asistenta koji bi mu pomagao pri učenju.
OdgovoriIzbrišiPoznajem mnogo djece koje imaju poteškoće s učenjem. Jedan primjer jest djevojka koja je sa mnom išla u razred u osnovnoj školi. Imalala je poteškoća s čitanjem i poteškoća s matematikom pa je školska psihologinja zaključila kako bi ona trebala pratiti nastavu prema posebnom prilagođenom programu. Smatram da to nije dobra metoda jer se na taj način ograničava inteletualna sposobnos djece. Smatram da se djeci koja imaju poteškoće s učenjem treba pružiti dodatna pomoć i podrška, a ne izdvajati ih da rade prema prilagođenom programu. Toj se djevojčici trebalo pomoći i učenici su doista htjeli pomoći na način da smo htjeli ostati u školi nakon završetka nastave i objašnjavati joj ono što joj nije jasno, međutim to nije utjecalo na to da je prebace na posebni program. Smartam da je to vrlo loše jer djeca na taj način gube samopouzdanje i volju za učenjem.
OdgovoriIzbrišiDosta ružan odnos psihologice prema njoj. Trebalo se više potruditi ali pozitivna strana je to što su njezini kolege priskočili u pomoć. Ako ništa, barem su pokazali svoju empatiju i dobrotu.
IzbrišiSjećam se da je sa mnom u prvi razred išao jedan dječak s poteškoćama u razvoju, ali njegovi su ga roditelji ubrzo prebacili u drugu školu jer su smatrali da se učitelji ne odnose dobro prema njemu, što je i bilo istina. Učiteljice su se prema njemu ponašale kao da je glup i neposlušan, te su mu posvećivale minimalnu pažnju.
OdgovoriIzbrišiPoznat mi je slučaj jednog dječaka koji je imao problema sa učenjem, učiteljica se dobro odnosila prema njemu i imala je puno razumijevanja za njega. Također su mu i ostala djeca u razredu bila spremna pomoći. Program nažalost nije bio prilagođen njemu no zahvaljujući pomoći ostalih učenika dobro se snalazio. Smatram da je najbolje rješenje asistent koji bi pomagao učeniku sa problemima s obzirom da učiteljica nema uvijek vremena za svakog učenika pojedinačno s obzirom da ima 20ak djece u razredu.
OdgovoriIzbrišiJa sam sama bila u situaciji da sam pomagala učenici koja je bila gluha. Nažalost profesorica nije dobro pristupila problemu te je jedino meni zadala da joj pomažem. Nitko od ostalih učenika se nije trudio pomagati te sam to jedino ja radila. Radila sam to iz razloga što sam smatrala da je to ispravno, ali također smatram da se to moglo riješiti i na drugi način i to da još nekome zadaju ovaj zadatak a ne samo meni. Također bi se složila da je uvođenje asistenta pravo rješenje kako ne bi došlo do sličnog problema.
OdgovoriIzbrišiSmatram kako je vrlo bitno da se djeci odnosno ucenicima koji imaju STU pristupi tako da im se da njihova sansa za uspjeh.Danas postoji brojna literatura napisana na ovakvu ili slicnu tematiku stoga ucitelji I profesori te opcenito osobe koje su u doticaju s osobama sa STU-om trebaju ulozit vrijeme te se informirat o navedenom.Kao sto pise u samome clanku unatoc nekim segmentina koja osobama sa STU-om slabije idu postoje I one njihove jace strane.Svaki covjek je individua stoga smatram da ljudima treba pristupati tako da in se pomogne da postanu najbolje sto mogu bit
OdgovoriIzbrišiBila je jedna djevojka u osnovnoj školi koja je imala poteškoće u učenju. Profesori se nisu dobro odnosili prema njoj i njenom problemu, često bi se derali na nju jer je bila sporija, ako je trebala pročitati nešto (što joj je išlo vrlo sporo), ljutili bi se na nju.. Smatram da je to itekako pogrešan pristup te da toj djeci treba pomoć i razumijevanje.
OdgovoriIzbrišiU osnovnoj školi sam išla u razred s curom koja je imala poteškoća, ona je imala poseban program i po njemu je radila. Učitelji i profesori su se stvarno korektno odnosili prema njoj, imala je posebne ispite na kojima je mogla najviše dobiti 3, ako je smatrala da može naučiti kao i ostatak razreda uvijek je imala priliku odgovarati za više. Stvarno se nikada nije izdvajala od ostatka razreda.
OdgovoriIzbrišiNe poznajem nikoga sa posebnim potrebama(tj.nitko nije isao u skolu samnom), ali smatram da se ucitelji trebaju dodatno educirati.
OdgovoriIzbrišiU osnovnoj školi išla sam u razred s dečkom koji je imao poteškoća i imao poseban program. Učiteljica se prema njemu odnosila normalno kao i prema svima nama, nije joj bio problem raditi na dva različita načina na satu. On nije htio baš učiti,ali ona je bila tako dobra i poticajna da je on na kraju samostalno počeo učiti i više se trudio.
OdgovoriIzbrišiJa sam u osnovnoj išla u razred sa više osoba sa poteškoćama u učenju, i uvijek sam ja bila ta koja je sjedila s njima da bi im pomagala. Učiteljica im je davala posebne zadatke i prolazila kroz njih s njima.
OdgovoriIzbrišiSmatram da se ucitelji trebaju dodatno educirati kakoo bi mogli poducavati djecu s takvim problemima. Takoder se slazem da je asistent za takvu djecu pravo rjesenje no isto tako smatram da ako asistent nije moguc tada bi uciteljica trebala dati najbolje od sebe da pomogne uceniku.
OdgovoriIzbrišiNisam se susrela odnosno isla u razred s takvim djetetom, ali znam po nekim primjerima da se škola nije odnosila prema takvoj djeci na ispravan način. Mislim da učitelje treba educirati načinima i metodama kako učiti s takvom djecom.
OdgovoriIzbrišiU osnovnoj školi sam imao djevojku koja je radila po prilagođenom programu i to bi se svodilo na to da većinu vremena nije puno radila, a kada bi imali testove bi dobila sva pitanja unaprijed kako bi mogla naučiti. Mislim da je taj program bio loš kako nije ustvari poticao na stjecanje znanja, već joj samo omogučio prolaz. Mislim da je dodatna edukacija učitelja potrebna kako bi se omogučio bolji pristup kod podučavanja.
OdgovoriIzbrišiOni učenici koji imaju poteškoće trebaju osobe koje će se više truditi oko njih. Naravno da se jedan učitelj ne može fokusirati samo na to jedno dijete već mora razmišljati i o ostatku razreda. No, smatram da je najmanji problem pronaći asistenta djetetu te mu tako olakšati učenje.
OdgovoriIzbrišiSusrela sam se s osobom s teškoćama u učenju u svojoj osnovnoj školi. Ta djevojka je išla samnom u razred te smo joj kolektivno pomagali u učenju kako bi ostvarila neke blje ocjene. No, nisam primijetila da su profesori posebno pomagali toj učenici. Neki jesu, naravno, ali postojali su i oni koji su mislili da je to sve na nama i da sami moramo vježbati i učiti bez ičije pomoći. Taj stav nije pozitivan, niti može donijeti išta pozitivno jer ako djetetu ne ide, treba mu pomoći bilo to u učenju ili bilo kojoj drugoj radnji.
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa gore navedenim komentarima, što mogu i potvrdit iz osobnog iskustva. Naime imali smo osobu sa poteškoćama u osnovnoj školi, te bi se većina ispitivanja svodilo na to da bi on dobio C grupu -dok smo mi ostali imali samo A i B. Ali van toga nije dobivao nikakvu dodatnu pomoć, što smatram lošim. Stvar je u tome da učitelji ili nisu dovoljno educirani za rad sa takvom djecom ili im nedostaje interesa, te smatram da bi svakom takvom djetetu trebalo omogućiti asistenta u nastavi.
OdgovoriIzbrišiU osnovnoj školi sam osobno radi sa jednim dečkom koji je išao po posebnom programu. Nikada mi nije bila tlaka jer dečko je u principu brzo kopčao stvari i gradivo nije predstavljalo problem, ali je problem bio u tome što nije bilo dovoljno vremena a iskreno katkad ni volje od strane nastavnika da mu pomognu. Njemu je trebao pomoćnik u nastavi, a ja sam bila jadna i kratkotrajna zamjena koja nije mogla puno postići, samo ono trenutno što mu je zatrebalo oko zadaće.
OdgovoriIzbriši