Osvrt na članak autora Kalebić, B., Krapić, N. i Lončarić,
D. (2001). Suočavanje sa stresom kod djece i adolescenata. Psihologijske teme, 10, 3-33.
Članak dostupan na: Kalebić B., Krapić, N. i Lončarić, D. (2001.) Suočavanje sa stresom kod djece i adolescenata
Brojna istraživanja pokušavaju otkriti na koji
se način djeca i adolescenti suočavaju s raznim stresorima u svome životu. U radu
kojeg sam odabrala kratko su izložene teoretske osnove na kojima se zasnivaju
istraživanja suočavanja sa stresom, ali isto tako i metodologija tih istraživanja
koja veoma često ovisi o načinu kako istraživač definira suočavanje sa stresom.
Razlog zbog kojeg sam odabrala ovaj članak je upravo taj što su u njemu dani
kratki prikazi metoda za ispitivanje suočavanja sa stresom te su također
istaknute neke poznatije mjere suočavanja sa stresom kod djece i adolescenata. Rad
mi se čini kao jako zanimljiv jer mi kao budući učitelji moramo biti spremni na
svakakve „probleme“ s kojima bi se mogli suočiti. Jedan od tih problema je
dakako i stres i način na koji se djeca sa njime suočavaju.
DEFINIRANJE SUOČAVANJA SA STRESOM
Za definiciju suočavanja se najčešće navodi
definicija koju su ponudili Lazarus i Folkman (1984.), a koja kaže da je suočavanje stalno mijenjanje kognitivnih i
ponašajnih napora s ciljem savladavanja specifičnih i/ili internalnih zahtjeva
za koje se procijeni da nadilaze sposobnosti osobe.
RAZLIČITI TEORETSKI PRISTUPI
Suočavanje se smatra jednostavnom reakcijom
koju je potaknuo stresni događaj, a koja je određena ili osobinama ličnosti ili
karakteristikama situacije.
Dakle prema pristašama pristupa usmjerenog na
dimenzije ličnosti strategije suočavanja sa stresom određene su dimenzijama
ličnosti te neki smatraju da možemo razlikovati „dobre“ i „loše“ stilove
suočavanja koji dovode do bolje ili lošije prilagođenosti pojedinca.
„OSOBAàSUOČAVANJE“
Na suprotnoj strani nalazi se okolinski
redukcionizam prema kojemu isključivo specifičnosti i zahtjevi situacije
određuju načine na koje će se osoba suočiti sa stresom.
„SITUACIJAàSUOČAVANJE“
Važno je napomenuti da mnoga istraživanja
pokazuju kako različiti stilovi i strategije suočavanja imaju dosljedne i
očekivane korelacije s dimenzijama ličnosti, međutim ne može se ni potpuno
zanemariti karakteristike stresne okoline.
Model suočavanja kakvog zastupaju Lazarus i
Folkman (1984.) sastoji se od ulaznih varijabli (spol, dob, obrazovanje,
osobine ličnosti, stavovi, vrijednosti i uvjerenja) i situacijskih čimbenika
(zahtjevi, zapreke, resursi, predvidljivost situacije, trajanje i sl.). Obje
grupe varijabli jednako djeluju na kognitivnu procjenu i na suočavanje sa
stresom.
MJERENJE SUOČAVANJA SA STRESOM
Iz raznih upitnika ličnosti proizlazi
istraživačka orijentacija koja se usmjerava na stilove ili dispozicije
suočavanja. Prema tome postoje stabilne karakteristike pojedinca koje određuju
njegove reakcije na stresne događaje.
Drugi pristup koji proizlazi iz veće usmjerenosti
na društvene uloge smatra da se suočavanje mora proučavati u okviru određene
vrste stresora koja je povezana sa socijalnom ili društvenom ulogom pojedinca.
Još postoji i pristup koji gleda suočavanje
kao dinamičnu transakciju između osobnih varijabli i okolinskih utjecaja.
Kada nastojimo mjeriti stil suočavanja u djece
i adolescentata pitanje je koliko će dijete biti u mogućnosti stopiti različite
stresne događaje i reakcije na njih u jedinstvenu samoprocjenu. Također je i
upitno njihovo dosjećanje raznih reakcija.
Kod mjerenja suočavanja sa stresom kod djece i
adolescenata osim upitnika sa samoprocjenama ispitanika ili procjenama drugih
koriste se i metode opažanja i intervjua.
DIMENZIALNOST UPITNIKA SUOČAVANJA
Kod određenih upitnika suočavanja sa stresom (provedenih
nad djecom i adolescentima) postoji nekoliko problema. Pitanje je mogu li
predadolescentna djeca uopće dati pouzdane samoprocjene suočavanja koje koriste
u stresnoj situaciji.
KORELATI SUOČAVANJA
Postoji nekoliko različitih varijabli koje su
se pokazale relevantnima za proces suočavanja. Autori su dali pregled nekih od
njih:
- Temperament i dimenzije ličnosti
- Dob i stresori
Dosadađnji nalazi promjena mogu se svrstati u:
- RAZVOJNE KONCEPTUALIZACIJE - promjene u načinu suočavanja sa stresom su urođene
- KONTEKSTUALNE KONCEPTUALIZACIJE - dobne razlike u suočavanju su rezultat promjena onoga s čime se ljudi moraju suočavati
- KOHORTNE KONCEPTUALIZACIJE - razlike bi se mogle pripisati različitosti povijesnih uvjeta u kojima ljudi odrastaju
- Spol
SUOČAVANJE I ISHODI
Istraživanja pokazuju da izbjegavanje stresa
ima relativno kratkotrajni adaptivni učinak. Suočavanje distanciranjem od
problema negativno je povezano s emocionalnim stanjima radosti i sigurnosti. S druge
strane, suočavanje usmjereno na problem je pozitivno povezano s emocionalnim
stanjima radosti i sigurnosti.
U razdoblju adolescencije mladi se ljudi
susreću s mnogobrojnim promjenama u različitim sferama života stoga je za njih
veoma važno suočiti se sa stresom.
ZAKLJUČAK
Autori zaključuju da su istraživanja pokazala
kako nije primjereno na populaciji djece i adolescenata koristiti upitnike
suočavanja sa stresom. Iz navedenih je
istraživanja također vidljivo kako su osobine
ličnosti, stresori i spol važni korelati suočavanja te se trebaju uzeti u
obzir.
Autori svoj rad završavaju navođenjem
činjenice da bi djecu i adolescente trebalo podučiti efikasnijim načinima
suočavanja sa stresom te vjeruju da bi to moglo rezultirati i pozitivnijim
ishodima suočavanja.
Osobno se slažem sa autorima i smatram da djeca možda ipak nisu spremna na ovakve upitnike. Slažem se i sa time da bi djecu trebalo podučiti načinima na koje se mogu suočavati sa stresom jer je to veoma bitno i nebi smjeli bježati od njega.
Kako se vi suočavate sa stresom?
Smatrate li da se sa stresom treba suočiti ili ga možemo izbjegavati?
Stres se ne smije izbjegavati jer se tako samo gomila jedno na drugo I doci ce do momenta kada cemo puknuti. Sa svakim problemom se treba suociti I pokusati ga rijesiti. Sa stresom se najbolje nositi na nacin da radimo nesto sto nas smiruje I usrecuje.
OdgovoriIzbrišiSmatram da stres ne smijemo izbjegavati zato jer je on sastavni dio našeg svakodnevnog života te nam pomaže da se upoznamo sa nekim situacijama. Sa svakim stresnim sitacijama i sa svakim problemom se moramo suočiti i moramo ga riješiti kako bi mogli nastaviti dalje normalno funkcionirati.
OdgovoriIzbrišiSa stresom se suočavam tako da gledam filmove ili razgovaram sa sebi najbližim osobama.
Smatram da se stres ne može izbjegavati zato što on kad tad izađe na vidjelo. Ja se sa stresom najbolje suočavam tako da se povjerim nekome, lakše mi je kada znam da je netko uz mene i da me razumije.
OdgovoriIzbrišiUkoliko dode do potiskivanja stresa to moze ostaviti velike poslijedice na dijete ali i na njegov fizicki i mentalni razvoj, stoga smatram da bi se o problemima koji donose stres trebalo razgovarati prije svega sa roditeljima, pa isto tako sa učiteljima i školskim psiholozima... također smatram da je sport dobra razbibriga odnosno način na koji se mogu istresri sve loše emocije a bez da pritome netko nastrada.
OdgovoriIzbrišiIzbjegavanje stresa nam može pomoći samo kratkotrajno. Izbjegavanje i distanciranje od problema samo nas može dovesti do većeg stanja nemira, neraspoloženja i anksioznosti. Mislim da bi svatko sam za sebe trebao pronaći najbolji način za rješavanje i nošenje sa stresom jer svatko funkcionira na drugačiji način.
OdgovoriIzbrišiStres je današnji broj 1 kao uzročnik raznih problema kod pojedinaca. Smatram da izbjegavanje stresa ne pomaže, već samo potiče da se pojedinac povlači u sebe ili iskaljuje na okolinu tako da povrijeđuje druge. Već od malih nogu bi trebalo učiti djecu da se suočavaju sa svojim problemima jer ponekad nije rješenje odmah pred nama, nego treba izabrati neku drugi put koji je možda i duži. Per aspera ad astra.
OdgovoriIzbrišiStres je nažalost postao sastavni dio života gotovo svakog čovjeka na svijetu. Sa stresom se suočavam uglavnom dobro, uspijem se smiriti i zaboraviti na moguće loše posljedice i nepovoljan razvoj situacije. Stres se može izbjegavati, ali smatram da to nije zdravo za tu osobu. Nema smisla opovrgavati ili ignorirati nešto što postoji jer ćemo se ionako morati susresti s tim.
OdgovoriIzbrišiSvaki pojedinac drugačije reagira na stres i drugačije se s njim suočava. Smatram da je stres nemoguće izbjeći jer nas on okružuje sa svih strana. Osobno ja, kada se suočavam sa stresom imam običaj otići negdje i sama prošetati sat dva kako bih se "ispuhala" i onda sve iz početka. Trenutno se svi studenti suočavaju sa stresom zbog ispitnih rokova i svaki od nas ima neki "ispušni ventil" kako se barem malo osloboditi od stresa. Stres utječe na naše emocije pa smo skloni čestoj promjeni raspoloženja.
OdgovoriIzbrišiSmatram da se sa stresom definitivno treba suočiti i to na pravilan način jer ako gomilamo taj stres u sebi to može dovesti samo do negativnih posljedica. Veoma je bitno da djecu poučimo kako se pravilno suočavati sa stresom jer im to može pomoći u takvim situacijama i pomoći im da ne dođe do negativnih posljedica.
OdgovoriIzbrišiJa se osobno sa stresom suočavam na način da trpim i trpim dok ne eksplodiram, svjesna sam toga da to nije najbolje rješenje i da bi se sa stresom trebala suočiti. Mislim da je najbolji način za to da sa nekim porazgovaramo ili da radimo stvari koje nas opuštaju.
OdgovoriIzbrišiSa stresom se definitivno treba suočavati, jer je nezdravo to držati u sebi te može imati velike posljedice za zdravlje. Sa stresom se suočavam tako što razgovaram sa članovima obitelji i najbližim prijateljima.
OdgovoriIzbrišiJa se sa stresom ne suočavam, samo ga ignoriram i onda sam još više pod stresom, vodim se onom tehnikom "sakri pod tepih". Nažalost to je najgora tehnika, trebala bi se suočiti sa stresnim situacijama i mirno ih riješiti.
OdgovoriIzbrišiJa se ne suocavam sa stresom, jer ga nemam. Mi sami sebi stvaramo stres, te odlucujemo hoce li nam odredene situacije biti stresne ili ne. :)
OdgovoriIzbrišiKada sam pod stresom najčešće se pokušavam suočiti s njim, jer znam da ako izbjegnem takvu situaciju koja je stresna za mene to će me tištiti i stalno ću razmišljati o njoj.
OdgovoriIzbrišiMeđu najčešćim tjelesnim pokazateljima stresnoga stanja su lupanje srca, glavobolja, ubrzano disanje, sveopći umor, titranje očiju, mučnina, želučani problemi, napetost u mišićima, znojenje ruku ili stopala, povišena temperatura tijela, hladne ruke ili stopala, drhtanje ruku te različiti tikovi.
OdgovoriIzbrišiMeđu psihičkim simptomima najizraženiji su gubitak koncentracije, povlačenje u sebe, šutljivost, nesanica, noćne more, osjetljivost, ranjivost, nezainteresiranost, strah, buntovnost, sklonost incidentima, ovisnost o drugima, podilaženje drugima, unutarnji nemir te agresivnost. Kad se radi o stresu, smijeh je i najbolja preventivna metoda i najbolji lijek. Po mišljenju stručnjaka smijeh opušta cijeli organizam te pospješuje disanje, poboljšava cirkulaciju, umiruje živčanu napetost i tjera crne misli. Štoviše, smijeh poboljšava imunitet potičući stvaranje prirodnih antitijela za borbu protiv bolesti.
Ja najčešće sve dugo držim u sebi, pa nešto prelije čašu pa se isplačem. Iako ja to ne radim baš, smatram da se treba suočavati sa stresom.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je veoma vazno suociti se sa stresom s obzirom na to da ako sve gomilamo u sebi jedan dan cemo puknuti i mozda povrijediti nekog svog iako nam to nije bila namjera.
OdgovoriIzbrišiOsobno nisam previše po stresom i mislim da je on u svakom slučaju beskoristan. Smatram da učitelji trebaju razgovarati s djecom i objasniti im kako im stres može donijeti samo loše rezultate i kako se na pravilan način trebaju suočiti sa stresom.
OdgovoriIzbrišiJa svoj stres većinu vremena nakupljam i držim za sebe, ako mogu. Smanjujem ga na različite većinu vremena doduše uzmen dan dva "godišnjega" gdje provodim radeći stvari koje volim pa se osjećam svježe i odmoreno.
OdgovoriIzbrišiJa baš i nisam previše pod stresom, ali smatram da je za pojednica koji je pod stresom bitno da radi stvari koje voli i u kojima uživa i da ga one čine smirenim i zadovoljnim. Bitno je suočavati se sa stresom zato što se inače sve skuplja dok odjednom osoba ne pukne.
OdgovoriIzbrišiOsobno se sa stresom suočavam na taj način da prvo izvidim situaciju i shvatim zašto se tako osjećam. Nakon toga, pokušam riješiti problem jer od stresa niti problema se ne treba bježati jer će nas to sustići ponovo kad tad. Kada se taj posao obavi, važno je napraviti nešto pozitivno za sebe bilo odmoriti ili pogledati film ili pojesti sladoled kako bismo na kraju to iskustvo povezali s nečim pozivnim.
OdgovoriIzbrišiBitno je pronaći "ispušni ventil" u suprotnom se stres samo nakuplja dok ne dođe do nekog ekcesa. Zato je nužno shvatiti što te stresira i promjeniti situaciju ako možeš ili prihvatiti ako ne možeš jer se "ne isplati" stresirat oko nečega što ne možeš promjeniti.
OdgovoriIzbriši